PDA

Pogledaj punu verziju : Rod Poecilotheria



loshme10
20.02.13., 18:18
Rod Poecilotheria

Vec dugo nisam pisao tekstove o tarantulama jer sam privodio fakultet kraju I potom bio u potrazi za poslom, pa posto sada imam viska slobodnog vremena, resio sam da napisem jedan malo detaljniji tekst o mom omiljenom rodu tarantula. Poecilotheria(ili kako ih u hobiju skraceno zovemo Pokiji) je rod arborealnih tarantula starog sveta koje u prirodi zive u Indiji i Sri Lanki. Razlicite vrste ovog roda nastanjuju jako veliku povrsinu, tako da neke zive na mestima gde temperature dostize I preko 35C, dok neke planinske vrste zive I na temperaturama manjim od 15C u nekom delu godine. Trenutno zvanicno postoji 16 vrsta Pokija, od kojih se vecina drzi u hobiju I redovno se razmnozavaju u zatocenistvu.

http://img823.imageshack.us/img823/8459/metallica3x.png

Vrste su:
· P. fasciata(Sri Lanka),
· P. formosa(Indija),
· P. hanumavilasumica(Indija),
· P. metallica(Indija),
· P. miranda(Indija),
· P. ornata(Sri Lanka),
· P. pederseni(Sri Lanka),
· P. pococki(Sri Lanka),
· P. rajaei(Sri Lanka),
· P. regalis(Indija),
· P. rufilata(Indija),
· P. smithi(Sri Lanka),
· P. striata(Indija),
· P. subfusca(Sri Lanka),
· P. tigrinawesseli(Indija),
· P. uniformis(Sri Lanka).


Pritom neke od vrsta imaju svoje “color form-e”, kao npr. P. subfusca highland I lowland(bara) ili P. ornata normal I blue color form. Za sada se u hobiju ne drze P. pococki, P. rajaei I P. Uniformis, a pitanje je da li ce ih ikada i biti.

Trenutno u svojoj kolekciji imam odrasle zenke P. Ornata, P. Bara, P. Miranda, poluodraslu zenku P. rufilata, NP poluodraslu P. metallica I sling P. regalis, a primarni cilj u hobiju mi je da skupim sto vise, a po mogucstvu I sve tarantule iz ovog roda koje mogu da se nabave. I posto drzim Pokije vec dugo vremena, pokusacu da pocetnicima u ovom rodu ili uopste u cuvanju tarantula pomognem oko odabira prve vrste iz roda Poecilotheria.

Najpre treba spomenuti ono sto verovatno vecina zna, a to je da su Poecilotherie medju najotrovnijim, najbrzim, pa I najdefanzivnijim(neki pogresno koriste termin najagresivnijim, ali ja ga izbegavam jer mislim da je potpuno netacan) tarantulama u hobiju I da im zato treba ukazati maksimalno postovanje. Posto su to tarantule starog sveta, nemaju iritirajuce dlacice I mnogo cesce pribegavaju ujedu nego tarantule novog sveta. Vecina jedinki ce pre da pobegne, ali uopste nije nikakvo iznenadjenje da se Poki odmah po kontaktu izdigne u preteci stav, ili cak odmah I ujede bez upozorenja. Kao sto rekoh, njihov otrov je jedan od najjacih u svetu tarantula. Iako ne moze da izazove fatalan ishod, moze doci do ozbiljnih bolova, vrtoglavice, mucnine, povracanja, grceva itd. Postojali su slucajevi da ujedeni ljudi imaju grceve po telu cak i mesec-dva posle ujeda, ali treba napomenuti da ujed nikako ne moze ostaviti trajne posledice po zdravlje, kao i da(sto je posebno zanimljivo) do sada jos niko nije bio alergican na otrov Pokija. Moje misljenje je da ako se poznaju osobine ovog roda i ako im se ukaze dovoljno postovanja, svako ko ima imalo iskustva u drzanju tarantula, moze da uzme Pokija.

http://img849.imageshack.us/img849/8854/fasciatathreat.jpg

Druga bitna stvar za pocetnike je kog Pokija izabrati za prvog. Iako kod nas trziste tarantula nije bas razvijeno, postoji par momaka koji su ovde na forumu i koje necu da imenujem jer ih svi dobro znamo, a koji mogu da nam nabave skoro svaku vrstu koja vam padne na pamet, pa tako i bilo kog Pokija(osim naravno ovih koji se ne drze u hobiju).

Mislim da cena ne treba da bude nesto sto preovladjuje kada se kupuje bilo koji ljubimac, pa tako i tarantula, tako da ne mislim da bi neko trebalo da kupi neku T zato sto je sling 4-5 puta jeftiniji nego sling neke druge koja mu se vise svidja. Prosto, to je ljubimac kojeg cete imati 10-15 godina(u slucaju nekih vrsta i 40 godina), tako da je 10 ili 20 evra jako malo u poredjenju sa tim da cete u narednih mnogo godina imati T koja vam se vise svidja.

Da se vratimo na temu kog Pokija konkretno izabrati. Kao prvo, ne treba generalizovati ponasanje ni jedne vrste, zato sto uvek moze biti izuzetaka pa tako nekom moze da zapadne prenervozna G. pulchra koja napada sve redom ili pak kao bubica miran P. murinus. Tako isto ne treba smatrati da su recimo sve P. rufilate defanzivne, ali ipak na osnovu vecine jedinki iz jedne vrste moze se delimicno “pogoditi” kakvo bi njeno ponasanje trebalo da bude. Tako su recimo, sto se tice temperamenta za pocetnike najbolje, tj. najmirnije P. Metallica i P. Miranda, negde u sredini su P. Regalis, P. Ornata, P. subfusca ili P. Tigrinawesseli, a za pocetak treba “izbeci” P. Rufilata, P. Fasciata i P. Formosa, jer vecina njih ume da bude veoma defanzivno i nervozno. Ali, kao sto rekoh, nema pravila i za kog god Pokija da se odlucite, morate biti spremni i na izuzetak.

Treca bitna stvar su uslovi u kojma se Pokiji drze. Ovde se necu previse zadrzavati jer svi u osnovi zahtevaju identicne uslove, a to su da imaju tipican arborealni terarijum, s tim da treba paziti da velicinu tarantule(npr. P. metallica raste 15-ak centimetara, a P. ornata moze da poraste i 25cm u rasponu), tako da terarijumi treba da budu dimenzija od 20x20x30cm za najmanje T iz roda pa sve do 35x35x50cm za recimo potpuno odrasle zenke P. ornata i P. rufilata. Zatim moraju da imaju posudu sa vodom, treset i pozeljno je neki panj ili kora drveta da tu naprave skloniste. Naravno ventilacija se podrazumeva, kao i hrana, a ucestalost hranjenja i velicina “obroka” zavisi od velicine jedinke. Inace Pokiji veoma brzo rastu, ali zato i krace zive od vecine rodova. Ono sto bih hteo da naglasim i sto moze da bude veoma bitno, to su izuzeci u cuvanju nekih vrsta, a to su P. rufilata i P. subfusca. Naime, P. rufilata je planinska vrsta i zahteva manju temperaturu i nesto visu vlaznost. Tako da bi trebalo pripaziti da se P. rufilata drzi na temperaturi od 20-ak C i ne vecoj od 25C. Sa druge strane, kod P. subfusca se mora vise obratiti racuna, jer ako se uzme highland forma, to znaci da je planinska vrsta i treba da se drzi kao P. rufilata, znaci na nizoj temperaturi, a ako se uzme lowland forma(P. bara), ona je kao i ostali Pokiji i treba da se drzi na 26-29C, a ni vise temperature od toga joj nece skoditi.

http://img703.imageshack.us/img703/9360/55404981.jpg

Dalje prelazimo na odredjivanje pola. Pokiji se relativno lako razlikuju po polovima kada su odrasli ili poluodrasli. Zenkama je sara na dorzalnom(gornjem) delu abdomena mnogo svetlija i izrazenija u odnosu na muzjake(i uopste zenke imaju mnogo jasnije i jarkije boje, dok su muzjaci bledji i sivkasti), ali to ne moze da se uzme kao 100% siguran pokazatelj(primer P. metallica gde cesto dolazi do greske), vec je jedini pouzdani nacin nalazenje(ili nenalazenje) spermateke na kosuljici posle presvlacenja. Ima jos jedan, najnepouzdaniji nacin odredjivanja pola, a to je gledanje dela izmedju prvog para pluca. Zenke bi trebalo da imaju veci razmak izmedju pluca i obliji, polukruzan deo izmedju pluca, kao i belu crtu ispod tog dela, dok muzjak ima manji razmak izmedju pluca i belu tackicu u dnu pomenutog dela.

http://img818.imageshack.us/img818/2361/poecilotheriaornatajuve.jpg

loshme10
20.02.13., 18:18
A sada cu preci na deo koji vise nije za pocetnike i sa kojim i sam imam problema iako vec nekoliko godina drzim Pokije, a to je identifikacija, tj. problem da su neke vrste toliko slicne da je skoro nemoguce znati sa sigurnoscu koja je koja. U stvari, nisam sa time imao problema u praksi jer drzim vrste koje je lako razlikovati, ali sam na internetu satima i danima lupao glavu da naucim koje su razlike. Tu pre svega mislim na 99,9% slicnost izmedju P. fasciata i P. hanumavilasumica.

Pokiji se identifikuju po ventralnoj strani(odozdo), pre svega po sarama po nogama, jer je dorzalna identifikacija(odozgo) nekada gotovo nemoguca sa sigurnoscu. P. metallica, P. rufilata, P. ornata i P. subfusca i delimicno P. miranda i P. tigrinawesseli mogu uspesno da se identifikuju dorzalno, dok je za ostale vrste jedini siguran nacin prvonaveden zbog toga sto svaka vrsta ima jedinstvene sare na nogama.

http://img843.imageshack.us/img843/604/poecilotheriaventrale.jpg

Najlakse je identifikovati: P. metallica zbog fascinantne plave boje, P. regalis zbog poprecne bele pruge pri vrhu abdomena, P. subfusca jer su najtamnije u rodu, pa i P. rufilata koja je najzelenija u rodu. Sa druge strane, kao sto sam vec napomenuo ubedljivo je najteze razlikovati P. fasciata i P. hanumavilasumica. Jedina razlika izmedju ove dve vrste je u tome sto P. hanumavilasumica na cetvrtom paru nogu ima jednu malu saru od nekih 3-4mm koja je puna, dok je ta ista sara kod P. fasciata prekinuta, i to je sve sto se tice razlika, ostalo je sve identicno. Zbog svega toga, veliki broj aranhologa je bio protiv toga da se P. hanumavilasumica uopste registruje kao nova vrsta, ali je to ipak ucinjeno, mada po meni nije iskljuceno da se ova situacija promeni kao sto je to bio slucaj sa P. nallamalaiensis, koja je prvobitno bila proglasena za novu vrstu, da bi nakon toga bilo ustanovljeno da je to samo forma P. formosa. Takodje je prilicno tesko razlikovati P. smithi i P. pederseni. Ova razlikovanja su veoma bitna za hobi. Naime, P. hanumavilasumica i P. smithi su veoma ugrozene i izuzetno retke u hobiju, ali ih ipak ima. Sa druge strane, P. pederseni i P. fasciata su veoma ceste i nije nikakav problem naci ih, i zbog toga se cesto pravi prevara i P. pederseni prodaje kao P. smithi, a jos cesce P. fasciata kao P. hanumavilasumica, jer su ove dve retke vrste 8-10 puta skuplje od fasciate i pederseni.

http://img824.imageshack.us/img824/9396/hanumafasciata3kl8.jpg
Ovo je slika koju sam jedva nasao na internetu i jedina slika na kojoj moze jasno da se vidi razlika izmedju P. hanumavilasumica i P. fasciata.

Napomenuo bih jos da su Poecilotherie medju retkim rodovima gde se uspevalo sa komunalnim drzanjem. Ipak, to nije moguce sa svim vrstama. Ljudi su uspevali i uspevaju uspesno da drze u komunalnom terarijumu P. regalise, P. ornate, P. fasciate, P. rufilate i P. metallice. Ja sam drzao 3 P. ornate u istom terarijumu, ali se nazalost ispostavilo da su sva 3 bila muzjaci, pa sam ih razdvojio pre polne zrelosti, tako da nije bilo kanibalizma nekih godinu dana, do razdvajanja. Ipak, sansa za tako nesto uvek postoji kod Pokija. Ko planira da drzi vise jedinki u komunalnom terarijumu, preporucuju se dve stvari: prva je da se od malena ubace slingovi iz istog legla, a druga je da im se ne obezbedjuje previse prostora kako ne bi svaka imala svoje skloniste i postala teritorijalna, nego treba sto cesce da budu u kontaktu i "svesne" prisustva ostalih

http://img542.imageshack.us/img542/7115/pmetallica.jpg

I za kraj, moje misljenje je da niko kome se svidja ovaj predivni rod ne bi trebalo da odustane od drzanja zbog njihovog defanzivnog ponasanja, brzine i nesto jaceg otrova. Jednostavno: pazljivo, odgovorno ponasanje puno postovanja(i nikako neuzimanje u ruke) prilikom cuvanja i odrzavanja Pokija i ne bi trebalo da bude nikakvih problema, samo napred!



Srdacan pozdrav, Milos.