PDA

Pogledaj punu verziju : Fobija - Split iz : Chromatopelma cyaneopubescens



dule87
24.11.08., 12:51
http://lh5.ggpht.com/_GMwDVprOJw4/SSpoAblNkeI/AAAAAAAAAUs/DcUzuJ2JopM/s800/DSC00158.JPG
Malo mutna slikica moje prve T (biće boljih). Htela sam da uzmeme b.bohmei, ali me mama nagovorila na c.c., kaže lepša joj ova, ma najlepša od svih! Elem, ovoj mojoj c.c. sam namestila malu kutijicu. Vidim udobno joj, koristi onaj komad neke stare amfore kao zaklon, a pletucka sama nešto okolo. Uzela sam dve minijaturne čuvarkuće i ubola u treset. A trebali ste me videti kad sam je iz malecne kutijice u kojoj je stigla prebacivala u ovu. Jaoj mene arahnofobičarke, a tarantula krenula da se šetka van kutije, pa se popela na poklopac od ove namenjene za nju i stade tu! Sačuvala sam pribranost i samo sam uzela onaj neki aq, prazan, što mi je bio na stolu i poklopila T skupa sa kutijom i poklopcem na kom je bila. Ostavila je tako, u nadi da će sama da uđe u kutiju... Poklopac nije bio pričvrščen, pa je bilo prostora da sama uđe, što je posle minute i uradila. Valjda da se skloni sa svetla u senku, a i treset joj zamirisao... Već je lepo jela, i zadovoljna sam zaista. Ma valjda sam i luda malo kad sam se odlučila za T pored svog problema fobičarskog? Adrenalin bre! Neko ide da skače bandži, a ja si adrenalin proizvodim ovako. :)Z

Moje misljenje je da se ti samo bojis puka, a i to ce proci vremenom.. Mislim da bi do sada pala u nesvjest bar 2X, da imas arashnofobiju.. :) Zarko je puno strucniji po pitanju ovog, pa ti on moze reci malo vise od mene. :)

StefanovaPomajka
24.11.08., 13:14
Pa da budem iskrena, mnogo se moje stanje promenilo, otkako sam bila klinka. Moja mama kaže da sam, kad sam imala oko 2 godine, gledala neku emisiju o paucima i razvila neverovatan strah. Ono čega se sećam iz detinjstva je da nisam smela da se penjem i silazim niz stepenište u zgradi, jer su po ćoškovima visili oni neki dugonogi kućni pauci, nego je mama morala da me sprovodi, zaklanjajući me rukama. Sećam se tih senzacija paničnog straha dok bih se penjala na četvrti sprat bez lifta, jer ga i nema u toj zgradi. Jednom je mama uhvatila tog jednog paukčića i krenula s njim u ruci prema meni, da mi pokaže kako on uopšte nije opasan, a ja samse sabila u prvi ćošak u stanu i vrištala i htela da umrem, i nisam znala posle gde se nalazim. Svest nisam izgubila, ali sam se tresla i bila izbezumljena. Smešno! Mama se jako uplašila i nije joj više padalo na pamet da pokuša išta slično. Kako sam odrastala, naravno da sam uviđala da je moje ponašanje besmisleno. Počela sam sama da se penjem uz stubište, savladavajući paniku postepeno... Onda sam u par navrata te takve paukove imala i po teglicama u svojoj sobi. Hranila sam ih muvama kućnim i oni su bili zadovoljni. Jedan je posle nekog vremena uginuo, a drugi volšebno nestao. Mislim da ga je moja sestra pustila napolje iz pakosti, ali nikad nije dokazano. Možeš misliti moje panike tada! Prevrtala sam sve stvari štapom po sobi da ga nađem, ali nisam ga našla... Da li jeste fobija ili nije, ne znam. Možda je bila, ali sam se vremenom svojim racijom odupirala tome, da mi život ne bi postao pakao. Nikada nisam mrzela pauke, čak su mi lepi. Čula sam da se ova vrsta fobije lako razvije kod dece čiji roditelji pate, ali mislim da neće biti problema sa mojm sinom, jer se trudim da se to ne desi.

Onda @zarko, molim te sad ti kaži nešto... Možda posebnu temu o ovom problemu?

zarko
24.11.08., 13:28
daj be , pa prvo lici da jak strah koji mozes da nazoves fobija.
drugo ja nisma toliko pametan i ne bih se usudio da idem dublje u raspravu jer moje znanje o tome nije preveliko.
i trece daleko sam ja od on lajn terapeuta.

kao zelis savet...izlazi se sto vise pauku, uzmi u ruku kutijicu ,ak omozes i gledaj u puka sto duze. dok ne izgubi smisao..zatim kako vreme prolazi za 2-3 dana bi trebalo da mozes da skines poklopac i da gledas.
GBB nije najbolji za to jer je brz i ponekad histerican ..bolje ti je resea za desenzitizaciju.

nadam se da je nesto pomoglo a sad da ne idemo vise u off....

StefanovaPomajka
24.11.08., 13:47
Hahaha, pa i nisam mislila da me neko ovde leči od fobije. A onu malecnu kutijicu u kojoj sam dobila T nosila sam u jakni pod pazuhom da je grejem, jer je novembar i prehladno je! Nisam se nešto potresala zbog te bliskosti. Reklo bi se da sam izlečena, samo ima još malo recidiva tu i tamo, pa se trznem... A ranije sam često imala košmare vezane za paukove, ali evo ove dve noći pored Arahnele (to joj je ime u nadi da je ženka) spavam k'o jagnješce.

Moja c.c. mi je i ovako kad je mala cakana i lepa, a tek kakva će biti kad se još koji put presvuče u svoje paradno odelo!