PDA

Pogledaj punu verziju : Gušteri Srbije



nenad
14.12.08., 15:13
Obzirom na to da postoji tema Zmije Srbije, pade mi na pamet da otvorim temu u kojoj će biti predstavljene sve vrste guštera koje se mogu naći u našoj zemlji. O svakoj vrsti biće postavljeni najosnovniji podaci, kao i slike.

nenad
14.12.08., 15:18
Porodica GEKKONIDAE

Gekkonidae predstavljaju jednu od najmnogobrojnijih porodica guštera. Postoji pet potporodica, sa oko 1180 poznatih vrsta. Rasprostranjeni su po celom svetu. Najveći broj vrsta nastanjuje pustinje, tropske i sub-tropske regije.
U našoj zemlji postoji samo jedna vrsta gekona, košijev gekon – Mediodactylus kotschyi, koji je kod nas invazivna vrsta.

Košijev gekon - Mediodactylus kotschyi (Steindachner, 1870)

Košijev gekon (Mediodactylus kotschyi - Cyrtodactylus kotschyi) je prisutan na jugu i istoku Balkana, u Grčkoj, uključujući i mnoga ostrva, Bugarskoj, Turskoj, kao i jugoistočnoj Italiji. Van Evrope se može naći i u azijskom delu Turske, Izraelu, i drugim zemljama. U našoj zemlji je pronalažen u nekoliko većih gradova, kao u Beogradu i Novom Sadu, ali i u manjim mestima. Prvi nalaz bio je na Kosovu. Kod nas predstavlja invazivnu vrstu. Prilično je adaptivna vrsta, pretpostavlja se da je u našu zemlju donošena slučajno, u prtljagu turista iz Bugarske, Grčke, Turske, ili prilikom transporta robe koja je uvožena iz tih zemalja. Dovoljno je bilo doneti trudnu ženku na lokalitet koji joj odgovara, da bi se uspostavila mala kolonija.

Ovo je mali gušter, koji može da dostigne do 10 cm dužine. Ženke su krupnije od mužjaka. Ima hrapavu kožu, kao i mnogi drugi gekoni, mada je dosta tanji od većine drugih vrsta. Nema dodatke za penjanje na prstima. Zenice su vertikalne, kao kod većine gekona. Boja je obično siva, ili sivo-braon, sa tamnim V šarama. Neki primerci su prilično uniformno obojeni, dok su drugi nešto šareniji. Ventralna strana je obično žuta ili narandžasta. Poznato je oko 17 podvrsta, ali nije potvrđeno da su baš sve validne.

Ovaj gušter nastanjuje uglavnom osunčane kamenjare, zidove, zgrade, rupe u drveću, i drugo. Preferira manje nadmorske visine, ali je nalažen i na 1.400 m. Vrlo brza životinja, i odličan penjač. Na nekim regionima je aktivan danju, na drugim noću, posebno u toku toplijih meseci u godini.

Hrani se isključivo sitnim insektima, a naročito moljcima.

Mužjaci i ženke se dozivaju glasnim kliktanjem. Ženka polaže 2 jaja ispod kamenja ili u pukotinama u zidovima. Posle 11-18 nedelja iz njih izlaze mladunci dugački oko 2 cm. Potrebno im je 2-3 godine da postanu polno zreli. Životni vek košijevog gekona u zarobljeništvu je do 9 godina.

http://img02.picoodle.com/img/img02/3/11/3/f_03m_194b0a5.jpg

http://img02.picoodle.com/img/img02/3/11/3/f_04m_9e97be0.jpg

http://img02.picoodle.com/img/img02/3/11/3/f_07m_287a5db.jpg

nenad
15.12.08., 14:15
Porodica ANGUIDAE

Porodicu Anguidae čini oko 115 vrsta beznogih guštera, kao i guštera sa nogama. Postoje tri potporodice. Potporodica Anguinae se sastoji iz beznogih guštera, potporodica Diploglossinae iz guštera sa, manje ili više, redukovanim udovima, dok pripadnici treće potporodice - Gerrhonotineae imaju kratke, jake udove. Nastanjuju Ameriku i Evroaziju. Beznoge vrste po izgledu dosta podsećaju na zmije. Neke od vrlo primetnih razlika su prisutnost ušnog otvora i kapaka kod Anguida, za razliku od zmija, kao i čvrstoće tela i njegove primetno slabije savitljivosti u odnosu na telo zmija.

U Srbiji živi samo jedna vrsta – slepić (Anguis fragilis).

Slepić - Anguis fragilis Linnaeus, 1758

Slepić je jedini beznogi gušter koji se može naći u Srbiji. To je ujedno i najduži gušter u našoj zemlji. Nastanjuje skoro celu Evropu, Kavkaz, severne delove azijske Turske, i severozapadni Iran. U našoj zemlji je izuzetno široko rasprostranjen.

Odrasli primerci retko prelaze 50 cm u dužini, i jako podsećaju na zmije. Rep je dosta duži od tela, i može se otkinuti, što gušterima služi kao spas od predatora. Koža je vrlo glatka i sjajna, braon ili sive boje, a nekad može biti i crvenkasta. Odrasli primerci su uniformno obojeni, što posebno važi za mužjake, za razliku od mladunaca, koji su zlatne ili srebrnkaste boje, sa tamnim stranama, i šarom uzduž kičme.

Slepić preferira dosta vegetacije, sa suvim lišćem, malo vlažniji teren, gde se krije od visokih temperatura. Može se naći i na 2.000 m na jugu, dok je na Alpima pronalažen i na 2.400 m nadmorske visine. Često se može videti predveče ili posle kiše, aktivan je i na nižim temperaturama. Predveče se može naći i na asfaltnim putevima, gde prima toplotu sa asfalta koji je bio osunčan preko dana. Nažalost, ne bez posledica, jer veliki broj ovih guštera strada od automobila.

Hrani se malim puževima, i glistama, a povremeno i zglavkarima, i sitnim reptilima.

U sezoni parenja mužjaci se bore oko ženki, pri čemu se ujedaju i rvu. Ženke su ovoviviparne, i često se pare svake druge godine. 2-3 meseca posle parenja rađaju 6-12 živih mladunaca, obično, mada broj varira od 3 do 26. Mladunci dugi 6-10 cm se nalaze u providnoj membrani, koju po rođenju brzo probiju. Potrebno im je 3-5 godina da dostignu polnu zrelost.

Životni vek slepića je dug. Pretpostavlja se da u prirodi mogu živeti 10-15 godina. Poznat je slučaj jednog primerka koji je u zarobljeništvu doživeo 54 godine.

http://img32.picoodle.com/img/img32/3/12/15/f_ANGUISFRAGIm_bfcd817.jpg

http://img32.picoodle.com/img/img32/3/12/15/f_ANGUISFRAGIm_9c14a65.jpg

Vrlo sam ih retko slikao. Obično su dosta nemirni kad se uzimaju u ruke, pa i nemam baš neke reprezentativne slike. :(

nenad
16.12.08., 11:23
Porodica SCINCIDAE

Porodica Scincidae je najmnogobrojnija porodica guštera, koja broji oko 1.200 poznatih vrsta. Sistematika mnogih vrsta je još uvek pod znakom pitanja, jer nisu dovoljno proučavane. Zasad su raspoređeni u preko 130 rodova. Skinkovi nastanjuju sve kontinente.
U našoj zemlji živi samo jedna vrsta – kratkonogi gušter (Ablepharus kitaibelii).

Kratkonogi gušter - Ablepharus kitaibelii Bibron et Bory, 1833

Kratkonogi gušter je jedina vrsta skinkova prisutna u našoj zemlji. Naseljava južni i istočni Balkan, Mađarsku, južne delove Slovačke, mnoga Egejska ostrva, i delove jugozapadne Azije. U našoj zemlji je široko rasprostranjena vrsta.

Ovo je mali gušter, obično do 13 cm dugačak, tanak, sa glatkom kožom i jako kratkim nogama, i malom glavom. Ženke su veće od mužjaka. Za razliku od drugih skinkova, nemaju kapke. Boja je braon, ili maslinasta, tamnija sa strane. Ventralna strana je beličasta ili zelenkasta.

Kratkonogi gušter je dnevna životinja, koja preferira niže nadmorske visine, mada je nalažena i na 800 m. Obično nastanjuje suve predele, okrenute jugu, često žbunovite, šume, gde se krije ispod opalog lišća, ispod kamenja i slično. Pri kretanju obično ne koristi preterano noge, nego se kreće vijuganjem izduženog tela, što dosta nalikuje na kretanje zmija.

Parenje traje samo 30 do 60 sekundi, a ženka polaže 2-4 jaja, koja zakopava u zemlju. Jajima je potrebno oko 9 nedelja da se razviju. Mladunci su dugački 3-3,5 cm u telu, i posle dve godine stiču polnu zrelost. U zarobljeništvu je ova vrsta opstajala do 3,5 godine.

http://img19.picoodle.com/img/img19/3/12/16/f_ABLEPHARUSKm_263b28c.jpg

http://img19.picoodle.com/img/img19/3/12/16/f_ABLEPHARUSKm_bb072c2.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/16/f_ABLEPHARUSKm_840afdc.jpg

nenad
17.12.08., 12:14
Porodica LACERTIDAE

Lacertidae su porodica diurnalnih guštera, koji nastanjuju Afriku, Evropu i Aziju, a nekoliko vrsta je introdukovano i u Severnu Ameriku. Ovo su izduženi gušteri, sa koničnom glavom, dugačkim telom, jakim repom i dobro razvijenim udovima. Postoji oko 280 vrsta, od kojih je u našoj zemlji prisutno 8.

Ljuskavi gušter - Algyroides nigropunctatus (Duméril et Bibron, 1839)

Ovo je vrsta koja naseljava Jadransku obalu, prisutna i u Bosni, Albaniji, Makedoniji, severozapadu Grčke. U našoj zemlji može se naći samo na nekim lokalitetima na Metohiji.

Dostiže do 7 cm u telu, dok je rep obično duplo duži. Ukupna maximalna dužina je 21 cm. Tamne je boje, i lako se razlikuje od ostalih naših lacertida po hrapavijim krljuštima to telu. Boja je obično tamno braon ili crvenkasto braon, a odrasli mužjaci imaju plavi vrat. Stomačna strana je narandžasta ili crvena.

Obično se sreće u otvorenim šumama, retkom žbunju, po zidovima, maslinjacima i slično. Nekad se nastanjuje i na drveću.

Hrani se sitnim beskičmenjacima, kao i naše ostale lacertide.

Kopulacija traje samo 40-ak sekundi, ženke polažu više puta 2-6 jaja, iz kojih mladunci izlaze 5-7 nedelja kasnije.

http://img37.picoodle.com/img/img37/3/12/17/f_Algyroidesnm_10b268c.jpg
slika pozajmljena sa http://www.balcanica.cz/1/2/917

http://img37.picoodle.com/img/img37/3/12/17/f_Algyroidesnm_47fdd4f.jpg
slika pozajmljena sa http://www.balcanica.cz/1/2/3922

Nisam nikad slikao ovu vrstu, jer kad sam je viđao (u Crnoj Gori), nisam imao aparat.

nenad
18.12.08., 13:16
Šumski gušter - Darevskia praticola (Eversmann, 1834)

Naseljava par malih, izolovanih oblasti na Balkanu: delove istočne Srbije, južne Rumunije, Bugarsku, evropski deo Turske i severoistok Grčke. Prisutna i na Kavkazu. U Srbiji se može naći u istočnim i severnim delovima zemlje.

Ovo je mala lacertida, do skoro svrstavana u rod Lacerta, dugačka do 6,5 cm u telu, sa repom do 2 puta dužim od tela. Ukupna dužina do 20 cm. Po izgledu dosta podseća na uobičajenog zidnog guštera (P. muralis), obično braon ili sivkaste boje, tamnija sa strane. Ventralna strana je obično zelenkasta kod mužjaka, i žuta kod ženki, dok je vrat bele boje. Obično ima jasno izraženu tamnu prugu duž kičmenog stuba.

Iako je dobar penjač, ovaj gušter najveći deo vremena provodi na zemlji. Često nastanjuje brdovite predele, i može se naći oko otvorenih šuma, posebno hrastovih, čije opalo lišće mu pruža odlično skrovište. Preferira malo vlažnije habitate, nekad se može naći i u okolini potoka, pa čak i na ivicama močvara. Nalažen je i na visini od 800 m.

Ženka polaže 4-6 jaja, iz kojih se mladi izlegnu nakon 6-7 nedelja.

http://img159.imageshack.us/img159/6393/praticola2tk8.jpg

http://img227.imageshack.us/img227/3489/praticola3zu0.jpg

nenad
19.12.08., 13:58
Livadski gušter - Lacerta agilis Linnaeus, 1758

Livadski gušter nastanjuje veći deo Evrope, severno do Engleske i južne Skandinavije, ali je dosta redak, ili uopšte nije prisutan na zapadu Francuske i u Italiji. Prostire se, na istoku, do centralne Azije i Mongolije. Kod nas predstavlja široko rasprostranjenu vrstu.

Dostiže do 9 cm u dužini tela, sa repom oko 1,5 puta većim od dužine tela. Maximalna dužina je do 24 cm. Telo je donekle zdepasto, sa kratkim nogama i malom glavom. Boja izuzetno varira, kod mužjaka je uglavnom zelenkasta, sa tamnim flekama i šarama. Ženke su sive ili braon boje.

Nastanjuje nadmorske visine do 2.000 m na jugu, dok na severu uglavnom nastanjuje niže regije. Obično živi na suvim terenima, stepama, ivicama njiva, pored puteva, povremeno i u baštama.

Mužjaci se, u sezoni parenja, bore oko ženki, i čuvaju svoje ženke nakon kopulacije. Ženke polažu 4-14 jaja (najčešće 5-6), u zemlju, ponekad u pesak, i povremeno čuvaju gnezdo određeno vreme. U toplijim regijama polažu jaja i dva puta godišnje. Mladuncima je potrebno 7-12 nedelja da se izlegnu. Mužjacima treba 2 godine, a ženkama 3, da postanu polno zreli. Pretpostavlja se da mogu živeti do 12 godina u prirodi.

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/19/f_LACERTAAGILm_c40b54d.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/19/f_LACERTAAGILm_f4e6141.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/19/f_LACERTAAGILm_5d4eeda.jpg

nenad
20.12.08., 15:17
Zelembać - Lacerta viridis (Laurenti, 1768 )

Zelembać je lacertida dobro rasprostranjena po Evropi, posebno na jugu. U našoj zemlji je ovo jedan od najčešćih guštera.

Zelembać je i jedan od naših najkrupnijih guštera, mužjaci mogu da dostignu dužinu i do 40 cm, mada su obično kraći. Mužjaci su svetlo zeleni, sa sitnim crnim šarama, dok ženke mogu biti vrlo različito obojene. Nekada su potpuno zelene ili braon, sa šarama, dve ili četiri svetle pruge na telu, koje mogu biti oivičene crnom bojom. Ventralna strana zelembaća je žuta, najčešće bez tamnih fleka. Vrat je sa donje strane jarko plav kod mužjaka u sezoni parenja, a ponekad i kod ženki. Mladunci ne podsećaju puno na odrasle, uglavnom su braonkaste boje, sa par svetlih tufni, a ponekad sa dve ili četiri svetle linije.

Obično se nalazi na terenu sa bogatom vegetacijom, gde mu boja pomaže u kamufliranju. Voli osunčana područja, kao što su otvorene šume, livade, kamenjari, i slično. Na jugu se može naći i na 2.200 m nadmorske visine. Često se penje na drveće i drugu vegetaciju.

Pretežno se hrani beskičmenjacima, ali povremeno i voćem, jajima i mladuncima malih ptica i sitnih glodara.

Ženka polaže 6-23 jaja, kojima je potrebno 7-15 nedelja da se razviju. Iz jaja izlaze mladunci dugački 7-9 cm. Potrebno im je oko dve godine da postanu polno zreli.

http://img32.picoodle.com/img/img32/4/5/28/f_viridis1m_a5f207f.jpg

http://img32.picoodle.com/img/img32/3/12/20/f_LACERTAVIRIm_748ea7a.jpg

http://img32.picoodle.com/img/img32/3/12/20/f_LACERTAVIRIm_030be46.jpg

nenad
26.12.08., 04:41
Balkanski zelembać - Lacerta trilineata Bedriaga, 1886

Balkanski zelembać je naš najveći gušter sa udovima. U Srbiji je dosad pronalažen samo u dolini reke Pčinje, kao i neke druge vrste gmizavaca i vodozemaca, koje u našoj zemlji inače ne žive. Ovaj gušter naseljava Hrvatsku, južnu Bosnu, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Bugarsku, delove Rumunije. Prisutan je i u Grčkoj i Turskoj.

Dosta podseća na običnog zelembaća (L. viridis), mada je obično krupniji, mužjaci povremeno mogu dostići i 50 cm. Dužina tela im je obično do 16 cm, sa repom duplo, ili čak i više, dužim od dužine tela. Mužjaci su jarko zeleni, često sa žutim vratom, mada u nekim slučajevima vrat može biti i plav, pa se onda teško razlikuju od L. viridisa. Mladunci i polu-odrasli su obično braon, sa tri ili pet svetlih pruga duž tela, odakle potiče latinski naziv – trilineata. Pretpostavlja se da se povremeno ukršta sa viridisom, proizvodeći hibride.

Stanište bira dosta slično kao i viridis, ali preferira malo toplije i suvlje regije. Nalazi se najviše na 1.500 m nadmorske visine. Nekad živi i u blizini vode, i dobar je plivač.

Ishrana se podudara sa ishranom običnog zelembaća.

Ženke legu 6-20, ređe do 30, jaja, iz kojih mladunci izlaze 11-14 nedelja kasnije.

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/25/f_LACERTATRILm_758dcfd.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/25/f_LACERTATRILm_6626b83.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/25/f_LACERTATRILm_97664c6.jpg

http://img33.picoodle.com/img/img33/3/12/25/f_LACERTATRILm_3e38dc0.jpg

nenad
28.12.08., 17:58
Erhardov gušter - Podarcis erhardii (Bedriaga, 1876)

Kao i L. trilineata, i ova vrsta je kod nas skoro otkrivena u dolini reke Pčinje, na Metohiji. Inače naseljava Albaniju, Makedoniju, južnu Bugarsku, Grčku, uključujući i mnoga ostrva. Postoji veliki broj podvrsta.

Erhardov gušter dosiže dužinu tela do 7 cm, sa repom koji je duplo duži. Dostiže 15-22 cm ukupne dužine. Patern šara varira, ali su svetle dorzolateralne pruge najčešće prisutne. Osnovna boja je braon ili siva. Ventralna strana može biti bela, žuta, narandžasta ili crvena. Po izgledu izuzetno podseća na zidnog guštera, koji je naša najčešća vrsta.

Naseljava uglavnom osunčane kamenjare i kamene zidove, sa niskom vegetacijom i grmljem. Može se naći i na 1.000 m nadmorske visine.

Erhardov gušter se hrani sitnim beskičmenjacima.

Ženke polažu 1-5 (obično 2-4) jaja. Mladunci postaju zreli posle 1,5-2 godine.

http://img31.picoodle.com/img/img31/4/6/1/f_8am_c8aac63.jpg