• Pelinobius muticus

    Pelinobius muticus

    http://i196.photobucket.com/albums/a...hakosKenya.jpg

    Smatra se jednom od najkrupnijih afričkih tarantula te s razlogom nosi naziv „King Baboon“.


    Podfamilija: Eumenophorinae
    Poreklo: Kenija, Tanzanija, Uganda
    Veličina: 10 cm dužina tela, 23 cm raspon nogu
    Temperatura: 24-30°C
    Toksičnost otrova: veoma jaka
    Iritirajuće dlačice: odsutne


    Uvod

    Naseljava polupustinjske delove istočne Afrike sa vegetacijom trava, niskih grmova i šiblja gde pravi duboke rupe pri bazi žbunova Akacije.

    Slika iz prirodnog okruženja:

    http://i196.photobucket.com/albums/a...538xqrulyk.jpg

    Ovu vrstu opisao je nemački arahnolog, entomolog i antropolog Ferdinand Karch, 1885. godine. Opisao ju je i Pocock, 1900. godine kao Citharischius crawshayi. Kasnije se ispostavilo da se radi o istoj vrsti pa je odlučeno da se zadrži prvobitan naziv - Pelinobius muticus. Kreće se umerenom brzinom ali na najmanji znak opasnosti podiže noge i preti striduliranjem. Poseduje sekundarne stridulatorne organe što znači da upozoravajući zvuk stvara trenjem čekinja spoljnjeg dela pedipalpa o čekinje unutrašnjeg dela prvog para nogu. Malo je probirljiva što se hrane tiče a takođe povremeno pravi veće pauze između obroka. Jedna je od najsporije rastućih tarantula pa su stoga veći primerci dosta retki i skupi na tržištu. Obligatni kopač, ceo dan provodi u rupi dok noću izlazi u potrazi za hranom. Vlažnost vazduha bi trebala biti prosečnih 75% a supstrat suv. Polovinu treseta potrebno je kvasiti na svaka 2-3 meseca a zatim ostaviti da se osuši. Nije najbolja za početnike zbog agresivnosti i jačeg otrova.

    Čekinje za stridulaciju na unutrašnjoj strani prve leve noge (slika 1) i spoljnoj strani levog pedipalpa (slika 2):

    http://i196.photobucket.com/albums/a...100_7514-1.jpg

    Hendlovanje (uzimanje u ruku) nije nikako preporučljivo ali je ova slika radi predstave veličine ženke:

    http://i196.photobucket.com/albums/a...1b4b9e90_z.jpg

    Terarijum

    Za odraslu jedinku potreban je viši terarijum veličine npr. 50x40x40 cm (DxŠxV) ili slično tome. Kao supstrat, dobru kombinaciju čine kokosov treset, vermikulit, sušena mahovina (može i suva trava) i žuta zemlja. S obzirom da treset većinu vremena treba da bude suv, sušena mahovina i žuta zemlja nakon nekoliko periodičnih polivanja vodom, blago stvrdnjavaju i sprečavaju rastresitost supstrata te se rupa neće obrušavati. Na visinu terarijuma od 40 cm, supstrat treba da bude visine bar 25-30 cm. Korisno bi bilo da jedna strana terarijuma na donjoj strani ima razmak od 1-2 cm na koji je zalepljena mrežica kako bi se obezbedila bolja ventilacija supstrata i sprečilo zadržavanje viška vode na dnu terarijuma. Sklonište nije potrebno, jer će tarantula sama iskopati rupu a ista se može započeti i na željenom mestu npr. uz zid terarijuma ili u ćošku i vrlo verovatno će tarantula na tom mestu nastaviti sa kopanjem pa će biti vidljiva kroz staklo. Činijica sa stalno dostupnom vodom je poželjna ali se retko viđa da je tarantula koristi. Kao dekoracija, u terarijum se mogu staviti deblje grane ili panjevi a što se tiče živih biljaka, uz ovakve sušne uslove, najbolje pristaju sukulente npr. iz roda Aloe ili neke druge.

    Primer terarijuma:

    http://i196.photobucket.com/albums/a...ass_in/obe.jpg

    Tunel započet do zida terarijuma:

    http://i196.photobucket.com/albums/a..._in/002-45.jpg

    Razmnožavanje

    S obzirom na veoma spor rast, mužjaci sazrevaju sa 4-5 godina dok ženke tek sa 8-10 godina. Ukupan životni vek ženki je 18-20 godina dok mužjaci znatno kraće žive. Mužjaci su mnogo manji od ženki te po sazrevanju dosežu tek 13-15 cm u rasponu nogu i ne poseduju tibialne kukice pa im to dosta otežava sparivanje. Pri introdukovanju mužjaka u terarijum ženke treba biti oprezan jer ga može lako napasti ukoliko nije raspoložena za parenje. Ukoliko je voljna da se pari, često je mužjaku potrebno više pokušaja da pedipalpima dopre do njene spermateke i obavi inserciju a to uz maksimalnu opreznost jer ženka povremeno pokušava da ga napadne. Nakon uspešne insercije, ženka u većini slučajeva napada mužjaka i koliko ovaj ne pobegne na vreme, ubija ga i odvlači u rupu gde ga i pojede. U zatočeništvu su jako retki slučajevi uspešnog sparivanja ove vrste tj. dobijanja mladunaca. Uspešna razmnožavanja su uglavnom od primeraka ulovljenih u divljini dok je odrasle ženke iz uzgoja dosta teško razmnožiti. Apetit ženke se posle sparivanja iznenada povećava te je potrebno hraniti je 2-3 puta nedeljno. Ukoliko je kokon napravljen (približno 1-2 meseca nakon parenja), inkubacija traje 1,5-2 meseca. Moguć broj mladih je 30-80 komada.

    Ženka i mužjak pre parenja, polni dimorfizam znatno izražen:

    http://i196.photobucket.com/albums/a...s_in/032-3.jpg

    Mužjak u pokušaju insercije sperme:

    http://i196.photobucket.com/albums/a...s_in/031-2.jpg

    Ženka čuva kokon:

    http://i196.photobucket.com/albums/a..._in/003-20.jpg

    Uspešno inkubirana jaja:

    http://i196.photobucket.com/albums/a..._in/005-21.jpg