Definitivno pauci i druge srodne Arachnida-e ne uživaju veliku popularnost među ljudima. Pretpostavljam da su gađenje i strah glavni razlozi zbog kojih su ljudi toliko negativno nastrojeni spram ovih bića. Razlozi zbog kojih ih mrzimo su mnogi: imaju mnogo nogu, dlakave su, često imaju velike zube,pipke i antene, mnoge Arachnidea-e su otrovne. Činjenica da ženke posle parenja često pojedu svog partnera jeste dokaz ogavnosti. Sve u svemu Arachnida-e izgledaju opasno i mogu da ugroze našu egzistenciju. Takođe, filmska industrija nije ni malo pomogla da se slika o njima popravi. Blokbasteri 60ih su bili inspirisani paucima mutantima koji napadaju ljude,ljudima škorpijama i džinovskim tarantulama. Roditelji od najranijeg detinjstva uče decu da su to opasne i zle životinje koje žele da nam naude. Usled svih ovih razloga i još hiljadu drugih malo je ljudi koji pruže sebi priliku da upoznaju njihovu raznovrsnost, lepotu boja, oblika i ponašanja.
U klasu Arachnidea ulazi oko 90 000 vrsta životinja koje su do sada opisane. Ova klasa je podeljena na devet rodova od kojih su najpoznatiji rodov: Araneae (Araneida)- pravi pauci, škorpioni i Uropygi- škorpioni sa bičem. Svake godine se otkrivaju nove vrste Arachnideae zahvaljujući upornosti i znatiželji ljubitelja širom sveta.
Telo većine arahnida sastoji se od prednjeg dela, sjedinjenog grudnog koša i glave koji se zove prosoma (cephalothorax) i zadnjeg dela (opisthoma). Generalno važi da arachnida-e imaju četiri para nogu za hodanje koje se razvijaju iz prosoma. Iz prednjeg dela glave razvijaju se vilični senzori koji pomažu pri hvatanju plena i pri parenju. Mnogi laici ovaj parni organ tarantula nazivaju "noge".
Rod Araneae sadrži oko 40 000 vrsta paukova od kojih 850 vrsta jesu tarantule (Theraphosidae). Termin "tarantula" odnosi se na sasvim drugu familiju paukova, ali usled korišćenja ovog termina širom sveta on se vezuje za rod theraphosidae. Do pre pedeset godina theraphosidae su bile poznate pod nazivom "ptičiji pauci".
Generalno veličina tarantula kereće se od 50-80 mm.(veličina tarantule se odnosi na dužinu prosoma i opistoma zajedno, bez dužine nogu), mada ima nekoliko vrsta čija se veličina kreće i do 120 mm. Skoro sve tarantule su pokrivene dlačicama. Ako se tarantula oseti ugroženom ona će odbaciti dlačice trljajući zadnjim nožicama opistomu. Svaka dlačica je u obliku majušnog harpuna koji sa lakoćom lebdi kroz vazduh i zabada se u napadača. Ukoliko dlačice dospeju do sluzokože nosa, ustiju ili upadnu u oči dolazi do iritacije koja može da bude jako bolna i neprijatna. Ovo je samo jedan vid odbrane u arsenalu tarantule. Mnoge vrte tarantula proizvode siktajuće zvuke upozorenja pre nego što se odluče da krenu na napadača.
Tarantule su rasprostranjene u skoro svim sub-tropskim delovima sveta. Tako da tarantule možemo naći i u pustinjama i u kišnim šumama. Moramo imati ovo na umu jer je od vitalnog značaja da znamo iz kojih predela potiče tarantula koju želimo da čuvamo. Tako Theraphosidae možemo podeliti u tri grupe:
~vrste koje žive u krošnjama drveća. Pauci sa relativno malim abdomenom i dugačkim nogama. Ove vrste pletu cevaste mreže (kokune) u kojima se hrane, presvlače i kriju.
~vrste koje žive na zemlji. To su tarantule kompaktne građe, jakih nogu i sa velikim abdomenom. Ove tarantule provode dan u svojoj rupi ispod kamena ili panja, a preko noći kreću u lov na insekte ili manje glodare. Ove vrste su prilično koloritne i atraktivne.
~vrste koje žive pod zemljom. Tarantule koje veoma retko napuštaju svoje jazbine. Rupe se obično nalaze pored korenja ili palih stabala i mogu da budu duboke i po nekoliko metara. Tarantule se često nalaze na samom ulazu u rupu i čekaju plen da dođe na vrata. Ove tarantule su jednostavnijih i prostijih boja, bez mnogo nijansi i šara. U ovu grupu spada i najveći pauk Theraphosa blond. Ova tarantula može da dostigne veličinu tanjira za ručavanje.
U svetu teraristike tarantule zauzimaju značajno mesto, ali na žalost kod nas se malo zna o njima. Ne mogu da kažem da ih nema ali to je još uvek u fragmentima. Generalno ljudi na to gledaju kao na neku vrstu egzibicionizma a ne hobija. Nedostatak adekvatne literature, časopisa a najviše kompetntnih ljudi sa iskustvom jeste razlog zbog kojeg se toliko malo zna o tarantulama i njihovom čuvanju.
Pri izgradnji habitata odnosno teraijuma moramo paziti na veličinu tarantule i kojoj grupi pripada. Pauk od 60-80 mm. koji živi na zemlji treba da bude u teraijumu ne veći od 30cm. širine, 40 cm. dužine i 25 cm. visine. Veliki terarijum smanjuje šansu da pauk ulovi svoj plen. Moji ljubimci od prilike 60 % napada realizuju u obrok. Obavezan je poklopac za habitat jer sve tarantule mogu da hodaju po vertikalnom staklu.
Jedan deo terarijuma mora da ima ventilaciju kako bi vazduh mogao da struji kroz terarijum. U ustajalim i vlažnim terarijumima stvara se buđ koja može da ubije tarantulu. Treba staviti bar 5-10cm. treseta kako bi vlažnost bila između 60 % i 85 %. Ovako visok procenat vlage je jako bitna stvar tokom presvlačenja. Ako je vazduh suv tarantula može da se uguši u sopstvenom egzoskeletu. Ovo se rešava redovnim prskanjem habitata bar jednom nedeljno. Činija sa vodom u koju se sipaju kamenčići takođe je opcija. Kamenčići se ne preporučuju zbog tarantule već zbog plena (tenebrija i cvrčaka) koji imaju običaj da se udave u najplićim činijama.
Preko dana temperatura treba da se kreće između 24° i 27° C . Vrste koje kopaju po zemlji treba držati malo hladnije 20°-24° C. Noćna temperatura treba da se kreće oko 20° C. Maksimalni pad temperature koji neće škoditi tarantuli jeste 17°C, sve ispod ove temperature zdravlje jedinke dovodi u pitanje. Treba izbegavati podne grejače jer suviše brzo isušuju zemlju a istovremeno nije prirodan način na koji tarantule povišavaju svoju telesnu temperaturu. Sijalica od 40 W ili još slabija funkcioniše sasvim dobro.
Unutrašnjost habitata treba urediti shodno potrebama tarantule. Izbegavati otrovne biljke i biljke koje su prskane insekticidima (biljke iz cvrećara).
U zavisnosti od veličine i starosti jedinke učestalos obroka varira. Mlade tarantule treba hraniti svaki drugi dan malim cvrčcima, skakavcima i tenebrijama. Dok odrasle jedinke treba hraniti jednom nedeljno. Naravno sve zavisi od vrste do vrste pa i od samog temperamenta tarantule. Odraslim jedinkama jednom mesečno može da se ponudi tek rođeni pacov ili manji miš. Poznato je da u prirodi tarantula može da pojede pticu pa čak i guštera. Neophodno je prašiti hranu mineralno-vitaminskim puderom. U puderu se nalaze svi neophodni minerali i vitamini koje životinja ne može da unese u organizam živeći u terarijumu. Često je slučaj da tarantule u prirodi obole usled nedostatka ovih sastojaka.
Mlade tarantule se presvale svakog ili svakog drugog meseca. Odrasli mužijaci se ne presvlače. S druge strane odrasle ženke se presvlače dva do tri puta godišnje. Vrste koje žive na zemlji prave "krevetac" od paučine na kome se presvlače. Jedinka koja je spremna da odpaci svoj stari egzoskelet okreće se na leđa i povišava pritisak telesnih tečnosti u telu. Prosoma i opistoma puca niz liniju slabosti i stari egzoskelet se svlači. Ovaj proces može da traje od pola sata pa do trideset i šest sati.
Svako ko ima nameru da u rukama drži tarantulu mora da ima na umu da svaka od 850 vrsta varira u agresivnosti,brzini i jačini otrova. Obično ujedi nisu opasniji od ujeda pčele ali nemojte da vas to zavara. Otrovi Afričkih i Azijskih vrsta ( Harpactira, Harpactirella, Heteroscodra, Pterinochilus, Stromatopelma) su često opasniji od njihovih rođaka sa drugih kontinenata.
Pri kupovini tarantule:
~Pre nego što kupite jedinku pročitajte o željenoj vrsti i srodnim vrstama što više možete.
~Tražite ženku one žive duže.
~Ako ste u situaciji da birate ili da naručite jedinku tražite iz roda Brachypelma zbog njihove mirne naravi.
~Izaberite jedinku sa svetlijim bojama, to su skoro presvučene i snažne jedinke.
~Starost odraslih jedinki se ne može utvrditi.
~Prvo obezbedite terarijum sa svim potrebnim stvarima pa tek onda donesite tarantulu kući.