evo vezbam da li mogu da posaljem sliku

[size=16px]edit by Miljan[/size]
po Zarkovom predlogu:

Gekko gecko

Ljudi se dele na one koji vole gekone i one koji ih ne poznaju

Kako zbog svog atraktivnog izgleda tako i zbog verovanja koja se za njega vezuju, tokaji predstavlja interesantnog ljubimca. Možda ne ljubimca u pravom smislu reči, kao psa ili mačku, uzimajući u obzir njegovu nedruželjubivost i agresivnost . U svetu, naročito u Americi, tokaji zauzima značajno mesto u teraristici. Na žalost, u Srbiji su jako retki kao ljubimci, i malo se zna o njima. Tokaji gekon (Gekko Gecko) jedan je od najkrupnijih rodova u familiji gekonida. Njegov prelepi kolorit čini ga veoma atraktivnim i popularnim kod terarista. Ime je dobio po glasnom kriku:" Tok-Tok-Tok-Aji" koji mužijak ispušta prilikom udvaranja ženki. U Vijetnamu postoji verovanje da će sreća pratiti ono dete na čijem se rođenju tokaji oglasi sedam puta za redom. Takođe se veruje da je čuvar kuće i nikada se ne isteruje niti ubija. Ovo verovanje pored magijske ima i praktičnu stranu; tokaji je pravi terminator za insekte a u stanju je da pojede i celo leglo miševa.

Svi Pravi Gekoni (True Geckos ) imaju četiri karakteristike: njihov krik, stopala, oči i rep. Već smo spomenuli njihov "udvarački" zov, ali to nije i jedini zvuk koji ispuštaju. U samoodbrani tokaji ispušta zvuk nalik piskavom lavežu. Njihova detelinasta stopala sa donje strane prekrivena su hiljadama kukica koje omogućavaju penjanje po vertikalnim površinama. Toliko su sofisticirana da tokaji može nonšalantno da se kreće po glatkom staklu. Zbog toga terarijum mora biti potpuno zatvoren ali se ne sme zaboraviti na ventilaciju. Ustajali vazduh može da izazove infekciju očiju i probleme u respiratornom sistemu. Tokaji je noćni lovac i ima izuzetan vid. Interesantno je da nemaju očne kapke pa se umivaju svojim dugim, ružičastim jezikom.



Rep služi kao skladište masnih naslaga što ga čini veoma dragocenim. Uprkos tome, pošto imaju sposobnost potpune regeneracije repa, u opasnim situacijama ne oklevaju da ga odbace.

Odrasli mužijak tokajia dostiže, za gekone, impresivnu veličinu od 30-36 cm. Dok su ženke nešto sitnije 20-25 cm. Odredjivanje pola nije tako teško s obzirom da se mužijaci odlikuju robusnijom građom, mišićavijom glavom i debljom bazom repa. Pol sa sigurnošću možemo odrediti tek u polnoj zrelosti koja nastupa oko osamnaest meseci. Polno zreli mužijak na unutrašnjim stranama butine razvija preanalne pore nalik kvržicama koje su raspoređene iznad kloake u vidu latiničnog slova "V". Životni vek im je u proseku petnaest godina, mada poznati su slučajevi da tokaji doživi i preko dvadeset godina.



Prirodna staništa tokajia su tople i vlažne prašume Indokine. Shodno tome improvizacijom moramo da pružimo ove uslove. Dobro osmišljen i rešen terarijum će i preko zime da pruži optimalne uslove našem ljubimcu. Što se tiče vlažnosti tu nema mnogo brige. Tokajiu odgovara od 40% do 80% vlažnosti. U terarijum se stavi jedan sud sa vodom i to je to. I sama podloga terarijuma, preporučujem mešavinu od 40% peska i 60% vlažnog treseta, drži vlagu koja je od krucijalne važnosti u periodu presvlačenja kože.



Temperatura je takođe veoma važna jer su gekoni kako i svi reptili hladnokrvne životinje, pa svi metabolički procesi zavise od spoljašnje temperature. Dnevna temperatura treba da se kreće od 24 do30° celziusovih stepeni (po Mc Keown and Zaworski ). Najbolje je u našim uslovima koristiti sijalicu od 60 W. Optimalna noćna temperatura kreće se od 18-26C. U te svrhe zimi se mora imati podni grejač ili grejanje prostorije mora biti intenzivnije. Ne preporučujem kamen grejač jer se suviše često dešava da gušteri zarade smrtonosne opekotine usled otkazivanja termostata. Gušteri nemaju termoreceptore u koži, već se celokupna telesna temperatura registruje u talamusu. Dok informacija o temperaturi dođe do centra u mozgu, tada je već kasno. Što se tiče dimenzija samog habitata, iskustva terarista pokazuja da su se viši terarijumi pokazali boljim od širih. Optimalne dimenzije za par odraslih tokaji gekona su 60 cm. širine, 50 cm. dubine i 80 cm. visine jer najveći deo vremena provode na zidovima terarijuma. Da bi se gušter osećao sigurnim neophodno je obezbediti mesto za skrivanje. Pošto su po prirodi penjači, najbolje je veliku koru drveta vertikalno prisloniti (svaki element koji unosite u habitat treba dobro učvrstiti jer je poslednje što želite da se Vaš ljubimac ozledi) na zadnji zid terarijuma. U dekorativnu svrhu mogu se upotrebiti suve grane i saksijske biljke.

Kao i svako živo biće, i tokaji zahteva što raznovrsniju hranu. Sve što može da proguta nalazi se na njegovom meniu: cvrčci, tenebrije, bubašvabe, bogomoljke, skakavci pa čak i manji gušteri ili glodari. Retko koji tokaji nauči da pije vodu iz činije. Zato je neophodno svakodnevno prskati habitat kako bi preko kapljica gekon lizanjem uzeo dovoljnu količinu tečnosti.

Po pitanju maženja- NE MAZE SE! činjenica je da su ovi gekoni veoma agresivni i da je njihov ujed jak i neprijatan. Pa ipak moguće je pripitomiti tokajia. Ali ja sam na strani onih koji smatraju da je nepotrebno menjati njihove urođene instinkte jer su ih oni održali tokom pedeset miliona godina.

Ako ste spremni da prhvatite njegovu prirodu, tokaji gekon može biti veoma zahvalan i egzotičan ljubimac. A ako tražite savršen poklon za Dan Zaljubljenih bolje razmislite o patuljastom zeki.