Svesnost kod životinja

Pojam svesnosti je jako širok. U zavisnosti od potrebe na koju treba da se odnosi definicija svesnosti jako varira. Govoreći o svesnosti mahom se koncentrišem na svesnost kod čoveka i svesnost kod reptila. Pošto ovde želim da malo razjasnim pojam svesnosti kod životinja moramo obratiti pažnju da ne upadnemo u zamku ekstrapolacije. To znači da ne smemo pripisivati životinjama psihičke funkcije ljudi. Pogotovu je greska tvrditi nešto a prethodno ne proveriti eksperimentom. To nas uvodi u začarani krug dokazivanja i obaranja teza i eksperimenata sto naravno nije cilj ovog teksta tako da u mnoge stvari necu ulaziti niti objašnjavati.
Prvo i osnovno jeste da se grubo odredi definicija svesnosti. Pa tako možemo da kažemo da ima postoje oblika. Prvi oblike jeste razlikovanje stanja kada je jedinka budna od stanja kada jedinka spava, halucinira (usled hemijskih sredstava ili psihičkih problema), kada je alkoholisana, u komi itd. Ova prva definicija ukazuje na to da jedinka mora da bude u kontaktu sa realnošću. Drugi oblik ili aspekt svesnosti ili svesti jeste da je jedinka u stanju da registruje draži iz spoljnjeg sveta, preko receptora, da ih obradi i zatim da da atput u obliku spoljašnje reakcije ili untrašnjeg stanja. Što znači da na spoljašnje draži jedinka reaguje akcijom ili mirovanjem. Ovo su dva oblika svesti koji se ne mogu razdvojiti niti se izmedju njih može napraviti granica. Svest predstavlja jedinstvo koje smo artificijalno razdelili kako bi se lakše shvatila i analizirala njihova funkcija.
Treći oblik svesti na koji mora da se obrati pažnja jeste samosvest, odnosno svest o samom sebi. Ona je karakteristika čoveka i verovatno viših primata. Dok se kod nižih bića ne sreće. Kao najviši oblik svesti ona boji predhodne dve i onemogućava jasnu percepciju predhodne dve. Pa tako je jako teško čoveku da zamisli kako je biti svestan a u isto vreme biti odvojen od svog ja i onog što jesmo. To je jedan od ključnih razloga zašto mnogi laici kažu da životinje nisu sveste.
Druga bitna stvar za svest i njeno funkcionisanje jeste retencija informacija. Svrha retencije jeste radi uporedjivanja predhodnih iskustava prilikom obrade. Taj proces se zove učenje. Zadržavanje informacija zahteva memoriju koja se kod čoveka najčešće deli na kratkotrajnu i dugotrajnu memoriju. Da li kod drugih životinja može da se napravi takva podela zavisi od njihove pozicije na evolucionom stablu. Ali predpostavljam da neki slični oblici mogu da se nadju kod reptila. Kratkotrajna memorija je evidentna kod kameleona u procesu hodanja. Kada levo oko fiksira granu na koju treba da se uhvati, kameleon nastavlja sa skeniranjem prostora a noga izvršava zadatak koji dobija iz CNS-a. Da nema tog kratkotrajnog zadržavanja informacija noga ne bi mogla da izvrši komandu.
Što se tiče dugotrajne memorije jeste malo teže da se objasni samo posmatranjem jedinke. Ali prostim eksperimentom uslovljavanja se jasno vidi da kod guštera postoji dugotrajna memorija koja ommogućava da se ovaj proces ponavlja.

Ukratko opisan eksperiment uslovljavanje ponašanja bradate agame. Daju se dve draži paralelno, jedna draž koja izaziva instiktivnu reakciju a to je u ovom slučaju hrana, i druga draž koja ne izaziva nikakvu reakciju kao što je prinošenje pincete. Zadavanjem tih draži istovremenodo dovodimo da se za bezuslovnu draž veže uslovno ponašanje. Pa tako posle većeg broja ponavljanja, u ovom slučaju dva puta dnevno u periodu od 25 dana došlo je do uslovljavanja. Samim prinošenjem pincete dolazi javljanja reakcije hranjenja odnosno hvatanja.

Ideja da kod reptila postoje oblici memorije koji su nalik na ljudsku memoriju kao što su kratkotrajna i drugotrajna memorija direktno ukazuju na to da svesnost kod reptila postoji. Svesnost kao stanje jeste široko rasprostranjeno u životinjskom carstvu i u mnogome pogrešno tumačeno i zloupotrebljavano kao stanje rezervisano za opisivanje karakteris

www.gekkogecko.co.yu