Blaptica dubia – po trenutnim stavovima među teraristima najbolja hrana za tarantule i guštere. Dosta dugo sam pokušavao da nabavim pristojnu količinu da započnem koloniju i evo, najzad sam ih dobio.





Ukratko malo o njima. Potiču iz južne amerike – Francuska gvajana (otuda i naziv - guyana spoted roach), Brazila i Argentine. Prilično su primitivne i po izgledu i po ponašanju više podsećaju na Madagaskarske nego na bubašvabe (prestajem da koristim taj izraz za ceo ovaj rod jer upućuje na konkretnu vrstu – Blattela germanica).

Rastu do 4,5 eventualno 5cm za krupnije primerke. Iako je to na papiru samo santimetar više od Nauphoeta cinerea, u prirodi deluju mnogo veće. Masa im je jedno 3-4 puta veća. Prilično su krupne i mesnate, tako da jedan malo veći primerak predstavlja ozbiljan obrok za veliku tarantulu. Odrasle su prevelike kao hrana za gekone i tu se moraju davati nimfe. Nemaju nikakav miris, čak ni defanzivni i, sto je najbitnije, ne penju se po glatkim površinama. Ne mogu čak ni po malo grubljoj plastici kao cvrčci zato što su dosta teške. Ne skaču i ne lete (iako odrasli mužjaci imaju krila), tako da ih je veoma lako sprečiti da beže.

Nisu mnogo brze i plašljive, tako da ih je lako uhvatiti. Mirne su kada se drže u ruci i ako se dobro uhvate ne pokušavaju da pobegnu. Kada se ubace u terarijum nastavljaju da se polako kreću ako ne osete opasnost i tada najčešće nastradaju. Mana im je što ako osete opasnost mogu jako dugo da se prave mrtve. Po nekim podatcima čak nekoliko nedelja! U tom slučaju tarantula koja nije odmah zgrabila svoj plen će stajati nepomično čekajući da se nešto pomeri, dubia će stajati nepomično praveći se mrtva i imamo debilnu situaciju . Ja upravo gledam to kod moje Chromatopelme cyaneopubescens.

Prilično su izdržljive i nije im potrebna velika pažnja. Traže visoku temperaturu da bi se dobro razmnožavale (30-32°C), ali niža temperatura samo znači sporije razmnožavanje. Jedna je od najlakših vrsti za razlikovanje polova. Mužjaci imaju krila, a ženke ne. Razlika se vidi na kilometar . Ovo je bitno zato što nije potreban preveliki broj mužjaka za uspešnu produkciju u koloniji, pa se najčešće oni koriste kao hrana, uz nimfe. Ne treba koristiti odrasle ženke kao hranu.

Evo i uporedna slika - Odrasli mužjak, odrasla ženka, mala nimfa i beba. Blaptica dubia ima i tu prednost što je veoma lako razlikovati polove kad odrastu. mužjak ima krila a ženka ih nema. Kod većine vrsti oba pola imaju krila.



Što se tiče hrane nisu mnogo izbirljive, ali teško jedu krupnu suvu hranu kao što je hrana za mačke ili pse. Idealno bi bilo da se ta hrana samelje u blenderu ili mlinu za kafu. Dajem im i koncentrat za piliće i beli hleb koji jako vole zbog skroba. Vole sve što je slatko. Ima par recepata na internetu za pravljenje idealne mešavine za njih, pa ću isprobati. Pored suve hrane neophodno im je i voće ili povrće. Probao sam da im stavim u isto vreme zelenu salatu, šargarepu i jabuku. Jabuku ubedljivo najviše vole. Vodu dobijaju iz voća i povrća koje im treba davati na svaka 2-3 dana koliko mogu da pojedu. Ukoliko im redovno dajete sveže voće i povrće voda im nije potrebna.

Mnogo su „kulturnije“ prilikom jela od Nauphoeta cinerea. Dok kod cinerea nastane stampedo čim se ubaci hrana u kutiju, dubie mirno i polako jedu bez mnogo guranja. čak i ono malo buke koje Nauphoeta cinerea pravi prilikom trčkaranja po kutiji kod ovih ne postoji. Moram da primetim da prepuna kutija Blaptica dubia može da prođe potpuno neprimećeno na nekoj polici. Idealno ukoliko vam dolaze gosti koji ne vole bube. A, ukoliko su baš radoznali da vide šta ima u kutiji – pa, sami su krivi .

Zanimlivo je da im treba samo 3-4 meseca da odrastu što je jako kratko za toliku vrstu. Životni vek im je 16-18 meseci (mada neki primerci žive i preko 2 godine), a mlade nose oko 2-3 nedelje i pritom rađaju oko 30 malih. Male dubie su prilično velike – oko 4-6mm i oko 2-3mm široke, pa nisu pogodne za ishranu malih paukova. Za to ostaje tenebrija ili Naupoeta cinerea ako uspete da uhvatite neku malu.

Ovo je najmanja koju možete da nađete. Rodila se pre par sati i tek je potamnela:



Ovo je odrasli mužjak:



A ovo mala nimfa:



Kad vidite ovakve scene, znate da ste na dobrom putu . Ovo su mužjak (levo) i ženka prilikom parenja:



Blaptica dubia rađa žive male, mada to nije baš potpuna istina. Dubia pravi jaja koja se grupišu u "oortecu" (i dalje ne znam da li postoji neka naša reč za to) koju ženka ponovo uvlači u sebe i održava je dok se male ne izlegu (gore pomenute 2-3 nedelje). Ovo su slike prilikom pravljenja oorteke. Nisam hteo mnogo da je uznemiravam, jer postoji mogućnost da je odbaci ako se dovoljno uplaši, mada su dubie veoma mirne.







I jedna zanimljiva slika - ovo je Mužjak koji se tek presvukao i dobio krila:



Već imam problem sa prostorom u ovoj kutiji i bio sam prinuđen da napravim još jednu, množe se ko lude . Po mojoj proceni imam trenutno preko 1000 malih, ali ću to preciznije utvrditi kada ih budem selio.

EDIT 12/11/2006 - Dodao sam malo teksta i slika.