Zdravo drugari!

Kako nema mnogo tema na temu insekata, dođoh na ideju da nabacam neke slike paličnjaka koje sam gajio/gajim zadnjih desetak godina.


Za početak, vrsta sa kojom 99% buboodgajivača (kladim se da ova reč ne postoji) počinje, vijetnamski paličnjak, Medauroidea extradentata:


I jedna s poternice:






Direktno sa N. Gvineje stiže Eurycantha calcarata.
Mužijaci ove vrste imaju ogromne bodlje na tibijama zadnjih nogu (tibijalne mamuze) koje im služe za ukras. Zezam se, služe im da otkinu komad potencijalnog napadača.






Kad smo već kod otkidanja i samoodbrane, Heteropteryx dilatata (Jungle nymph) bi najbolje mogla da se opiše kao "bodljikavi histerični list čiji je životni cilj da se zabode u ruku koja je hrani". Ukratko.



Mužijaci izgledaju kao mali zmajevi i totalno su miroljubivi u poređenju sa gospođama:







Australijska vrsta Onchestus rentzi ima jaja koja liče na pseće biskvite:



A inače kad odrastu sasvim pristojno izgledaju:







Peruphasma schultei je prva vrsta koje sam se odrekao posle samo 3 generacije... Neki ljudi tvrde da nikad nisu primetili njihov odbrambeni sprej, a ja tvrdim da lažu. Mene su ove bube oduvek mrzele, i zato samo jedna slika za njih:



U svakoj dobroj priči (kao i u pirate-metal bendu) mora da se nađe patuljak koji svira violinu. Patuljaste vrste paličnjaka su interesantne zato što zauzimaju malo prostora, malo jedu i mnogo su ružne (toliko ružne da moraju da vam se sviđaju).
Epidares nolimetangere (touch-me-not iliti ne diraj me paličnjak):




I Dares philippinensis



Za slučaj da vam je promaklo, na slikama nisu njihove violine zato što su bile na servisu.




Hodajući listovi su jedna od najsavršenijih prirodnih kreacija. Kako sam krenuo sa opisima, bolje da ćutim ovde da ne bih pokvario...evo slike:

Phyllium philippinicum




Phyllium giganteum